Od tri hranljiva sastojka iz kojih dobijamo kalorije, proteini su sigurno oni o kojima se najviše priča, ali i oni o kojima ima najviše pogrešnih uvjerenja.
Potreba za proteinima previše je preuveličana putem marketinga. Mislim da su zvanične preporuke za unos kalorijonutrijenata namjerno nejasne i zbunjujuće da bi što bolje služile uticajnom marketingu.
Zvanični stav SAD preporučuje unos proteina od ukupnih kalorija koje konzumiramo treba da bude od 10 do 35% .Medjutim, izuzetno je teško konzumirati više od 25% , osim ako vam se ishrana ne sastoji od proteinskih praškova i bjelanceta.
Uprkos marketingu mesne i mliječne industrije,ljudima je potrebna izrazito mala količina proteina u ishrani. Mnoge zvanične grupe, uključujući SZO, Nacionalni istraživački savjet,itd. kažu da je svega 10% proteina od ukupnih kalorija dovoljno.
Majčino mlijeko, hrana za novorodjenče koje treba da raste, sadrži u prosjeku 6% kalorija iz proteina. S obzirom da novorodjenčad , sa svojom veoma brzom stopom rasta,imaju od svih ljudi najveću potrebu za proteinima po kaloriji, onda se dolazi do zaključka da odraslima ,koji imaju značajno manju potrebu za proteinima, ne treba proteina više od ove mjere.
Cjelokupno pitanje o proteinima je nepotrebno preuveličano. Proteini nam u uopšte nisu potrebni onoliko koliko smatramo da jesu - kaže" Arthur C. Guyton: Guidance Textbook of Medical Physiology”. Zašto? Kao prvo, ljudsko tijelo može "reciklirati" 70% proteinskog otpada, drugo, ono dnevno gubi putem urina, kože, kose i disanjem samo oko dvadeset i tri grama proteina. Da biste to nadoknadili, dovoljno je mjesečno uzeti 700 grama proteina.Dnevno je , prema propisima, za neaktivnu žensku osobu potrebno uzimati 44 gr proteina,a za mušku 56 gr, što je dvostruko više od navedenog.Pokušate li u flašu od pola litra ,usuti litar,zasigurno će se taj litar prosuti. Isto je sa organizmom. Treba poštovati njegove potrebe. Osim što troši energiju kod varenja, višak proteina sprema se u organizmu koji mora sakupiti novu energiju da bi ga se oslobodio.
Zapravo, proteini nisu puno važniji od ostalih hranjivih materija iako mi tako mislimo. Sve hranjive materije imaju važnu ulogu. Da morate birati između srca i mozga čega biste se odrekli? S hranom je isto tako. Sastoji se od vitamina, minerala, ugljenihidrata, masnih kiselina, aminokiselina i mnogih drugih materija koje tek treba izolirati i imenovati. Sve su te materije jednako važne! Dati prednost jednoj znači ne razumjeti biološke i fiziološke potrebe organizma.
Da li ste ikada upoznali nekog ko ima manjak proteina?
Rasprava o proteinima ne bi ni bila rasprava da se ne spomene meso. Kod nas se uopšteno smatra da je ono najidealniji izvor proteina. Jedan od razloga je taj što se misli da proteini životinjskog porijekla ljudima bolje odgovaraju od biljnih. Stoka je jedna od životinjskih skupina kojom se hranimo zbog proteina. Za snagu! To je obično prvi razlog zbog kojeg jedemo meso. Moramo čuvati snagu. Što mislite koje životinje na Zemlji su najsnažnije?Slonovi, bikovi, konji, bizoni, gorile. Čime se hrane? Lišćem, travom i voćem. Da li vam to nešto govori o potrebi prehrane mesom zbog snage? Moramo li jesti junetinu zbog skoro savršenih proteina? Jesu li junice jele meso da bi imale takve bjelančevine? Ne. Jele su žito i travu. Čudno je to, zar ne? S jedne strane imamo naučna objašnjenja o potrebi mesa, a s druge razum koji to teško može progutati.
Time smo došli do najspornijeg pitanja mesa.
Bjelančevine u tijelu ne stvaraju se od bjelančevina iz hrane. Da, dobro ste pročitali.
Bjelančevine u tijelu ne stvaraju se od bjelančevina iz hrane. Da, dobro ste pročitali.One nastaju od aminokiselina. Ako se neke bjelančevine stvaraju od onih iz hrane, aminokiseline nisu dobro iskorištene. Apsurdna je zamisao da ćete hranite li se junetinom, svinjetinom ili piletinom od toga izgraditi svoje bjelančevine. Životinjske bjelančevine su životinjske bjalančevine, a ljudske su ljudske.
Da biste razumjeli bjelančevine, morate razumjeti aminokiseline. Organizam ne može asimilirati bjelančevine u obliku u kakvom su u hrani, već one moraju biti razgrađene na aminokiseline. Od tih aminokiselina organizam stvara potrebne bjelančevine. Prava vrijednost bjelančevina iz hrane leži u njihovom sastavu, tj. aminokiselinama od kojih su napravljene. Sav hranjivi materijal nastaje u biljkama jer jedino one mogu sintetizirati proteinski izvor, odnosno osam esencijalnih aminokiselina. Životinje i ljudi zavisni su o tim aminokiselinama i bjelančevinama pa ih moraju uzimati ili direktno hraneći se biljkama ili indirektno hraneći se biljojedima. Esencijalne aminokiseline životinje i ljudi ne mogu nikako stvoriti ili dobiti osim od biljaka. Snažne životinje stvaraju potrebne bjelančevine od obilja aminokiselina iz biljnog carstva.
Zbog toga se niti mesojedi, osim u nuždi, ne hrane drugim mesojedima, već se nagonski hrane biljojedima. Postoje dvadeset i tri različite aminokiseline i sve su esencijalne. Međutim, organizam može njih petnaest sintetizirati sam, a osam ih mora primiti iz hrane koje se zbog toga nazivaju esencijalnim. Jedete li redovno voće, povrće, orahe ili izdanke, unijet ćete sve potrebne aminokiseline za izgradnju bjelančevina, baš kao svi biljojedi.
Osam aminokiselina organizam mora nabaviti iz spoljašnjih izvora. Premda svo voće i povrće sadrži većinu njih, izvjesno voće i povrće sadrži ih sve. To su mrkva, banane, kupus, karfiol, kukuruz, krastavci, patlidžani, kelj, grašak, krompir, slatki krompir i paradajz. Takođe, ih sadrže i orasi, suncokretove i susamove sjemenke, kikiriki i pasulj. Možda će vas zanimati I činjenica da je sadržaj aminokiselina u biljakama puno veći nego u mesu.
Zašto, dakle, ljudi jedu meso? Postoje dva vrlo jednostavna razloga: prvi su navike, a drugi zato što neki vole meso. To je to. Sve je u redu dok ljudi nisu uvjereni da meso jedu zbog zdravlja jer ga ono samo pogoršava. Varenje mesa zahtijeva veliku količinu energije i otežava mršavljenje.
Ukoliko baš želite nastaviti jesti meso onda makar smanjite njegov negativan učinak na tijelo na taj način što ćete pronaći dobar izvor, odnosno , kupujte meso sa domaćih farmi koje nisu davale razne hemikalije životinjama za brži rast,pokušajte jesti meso najviše jednom dnevno I pravilno ga kombinujte ,odnosno jedite ga sa dosta povrća I bez ostalih koncentrovanih namirnica.
Vodite računa o svom zdravlju. Jer, ako vi to ne uradite neće niko drugi.
Bibliografija:
Abramowski , O.L.M., M.D. Fruitarian Healing System. Natal, South Africa: Essenc e of Health, 1976. . Fruitarian Diet and Physical Rejuvenation. Wethersfield, Connecticut: Omangod Press, 1973. Accraido, Marcia M. Light Eating for Survival. Wethersfield, Connecticut: Omangod Press 1978. Agres, Ted. Your Food, Your Health. Chicago: Inter-Direction Press, 1972. Airola, Paavo. "Meat for B12?" Nutrition Health Review (Summe r 1983): 13 Allen, Hannah. The Happy Truth About Protein. Austin, Texas: Life Science, 1976. . "Lessonn33, Why We Should Not Eat Animal Products in Any Form." In The Life Science Health System, by T.C. Fry. Austin, Texas: Life Science, 1984. Altman, Nathaniel. Eating for Life. Wheaton, Illinois: Theosophical Publishers, 1974. Ames, Bruce N. "Dietary Carcinogens and Anti-Carcinogens." Science, 23. Septembe r 1983: 1256. Armstrong, J. W. The Water of Life. Devon, England: Health Science Press, 1978. Bach, Edward. Heal Thyself. London: Daniel, 1946. Ballentine. Martha. Himalayan Mountain Cookery. Honesdale, Pennsylvania: Himalayan International Institute, 1978. Barr, Stringfellow, and Stella Standard. 77?e Kitchen Garden Book. New York: Viking Press, 1956. Bauman, Edward, et al. The Holistic Health Handbook. California: And/Or Press, 1978. Bealle, Morris A. The Drug Story. Spanish Fork, Utah: The Hornet's Nest, 1949. . The New Drug Story. Washington, D.C.: Columbia Publishing Co.,1958. Beller, Henry G. Food Is Your Best Medicine. New York: Random House, 1965. Benerjee, D. K., and J. B. Chaterjea. "Vitamin B Content of Some Articles of Indian Diet and Effect of Cooking on It." British Journal of Nutrition 94 (1968): 289. Benson, Herbert. Beyond the Relaxation Response. New York: Times Books, 1984. Benton, Mike. "Lessonn30, Sugars and Other Sweeteners May Be Wors e Than Bad." In The Life Science Health System, by T. C. Fry. Austin, Texas: Life Science, 1984. . "Lessonn34, The Harmfulness of Beverage s in the Diet". In The Life Science Health System, by T. C. Fry. Austin, Texas: Life Science, 1984. Bernard, Raymond W. Ear Your Way to Better Health, Vol. I & II. Clarksburg, West Virginia: Saucerian, 1974. . Rejuvenation Through Dietetic Sex Control. Natal, South Africa: Essenc e of Health, 1967. Bernard, Theos. Heaven Lies Within Us. Natal, South Africa: Essenc e of Health, 1947.
.jpg)
